Prijateljstvo je blago ovog svijeta.Nije to nešto što bi mogao naći na cesti .To je nešto puno,puno više.
Imati prijatelja ali pravog prijatelja znači mnogo.Moja priča o prijateljstvu počinje tu kada smo krenuli u VI razred.Imala sam ja prijatelje i u IV razredu ali,kada smo krenuli u centar grada u školu upoznala sam jednu djevojčicu.Maju.Na prvi pogled je nisam ni okom zapazila,ali kako su dani išli,sve bolje i bolje sam je upoznavala,i sve više i više mi se sviđala.Prirasla mi je k srcu.Baš smo se družile.U njoj sam pronašla ono što sam godinama tražila.Sve dok jednog dana u II polugodištu na tjelesnom u sali mi nije rekla da se ove godine seli i da idući razred neće ići ovdje u školu.Ja sam počela plakati i ona zamnom.Isplakale smo se.Ali me ona utješila riječima,"Nemoj,Jano čut ćemo se preko mobitela,interneta,kamere..."
Bio je raspust,prošao i nova školska godina je došla,ali se osjeća ona velika praznina.Ona usamljena stolica.Sa Majom se i danas čujem baš onako kako mi je obećala,ali nikako nije i ne može biti isto,ali sam sretna što sam imala prijateljicu koju sam oduvijek htjela!
Evo ovom pričom otvaram ovaj blog.
Šaljite vaše teme za pismeni i ja ću dati sve od sebe da dobijete očekivanu ocjenu!
Urednica bloga-Jana!